Martinac, pop, hrvatski glagoljaški pisar, kaligraf i iluminator (XV. st.). Na Grobniku je 1484–94., za pavlinski samostan i crkvu sv. Marije u Novome Vinodolskom, prepisivao Drugi novljanski brevijar, kodeks od 500 listova. Praznine u stupcima popunjavao je svojim zapisima. Najpoznatiji je onaj iz 1493 (Zapis popa Martinca) u kojem opisuje teško stanje u Hrvatskoj nakon poraza hrvatskoga plemstva na Krbavskome polju, a nalazi se između temporala i kalendara (folia 267 a-d). U tom se zapisu, pisanome mješavinom hrvatskoga i staroslavenskoga jezika, a nadahnutom biblijskom Knjigom Juditinom, o zlodjelima Turaka što »nalegoše na jazik hrvatski«, prepoznaju početci hrvatskoga domoljubnoga pjesništva.