Maurras [mɔʀα:'s], Charles, francuski pjesnik, esejist i političar (Martigues, 20. IV. 1868 – Tours, 16. XI. 1952). Iz rojalističke katoličke obitelji, studirao na kolegiju (collège) Sacré-Cœur u Aix-en-Provence. Bio je prvo pod utjecajem F. Mistrala, a poslije E. Renana, M. Barrèsa i A. Francea. Štovanje reda i razuma temeljio je na ljubavi prema staroj Grčkoj. S J. Moréasom osnovao je 1891. pjesničku skupinu école romaine, što je s antisimbolističkih polazišta zagovarala stilsku jasnoću. Od 1899. politički je bio angažiran kao izdavač lista L’Action française (i jedan od glavnih poticatelja istoimenoga pokreta), u kojem je razvio koncepciju tzv. integralnog nacionalizma, promičući antimodernizam, protužidovstvo i protumasonstvo, prevlast države i obnovu monarhije. Već je u ranim djelima, zbirci agnostičkih filozofskih novela Rajski put (Le Chemin du paradis, 1894) i putopisnim meditacijama o apolonijskom idealu antičke Grčke Atensko putovanje (Le Voyage d’Athènes, 1896–98) i Anthinéa (1901), oblikovao racionalističku i neoklasicističku poetiku sa stajališta kojih je u Venecijanskim ljubavnicima (Les Amants de Venise, 1902), o vezi G. Sand i A. de Musseta, te u potonjim djelima, npr. zbirci poezije Unutarnja glazba (La Musique intérieure, 1925) i knjizi kritika i eseja Barbarstvo i pjesništvo (Barbarie et poésie, 1925), razrađeno kritizirao romantizam (koji za nj znači smrt umjetnosti). Od političkih spisa izdvajaju se Propitivanje o monarhiji (L’Enquête sur la monarchie, 1900) i Moje političke ideje (Mes idées politiques, 1937). Podržavao B. Mussolinija i F. Franca, sudjelovao u politici Ph. Pétaina; 1945. osuđen na doživotnu robiju, pomilovan malo prije smrti.
