Meinecke [mại'nəkə], Friedrich, njemački povjesničar (Salzwedel, Sachsen-Anhalt, 30. X. 1862 – Berlin, 6. II. 1954). Na Sveučilištu u Berlinu 1886. završio je povijest s doktoratom. Potom je do 1901. radio u Pruskom tajnom državnom arhivu te je bio sveučilišni profesor u Strasbourgu (1901–06), Freiburgu (1906–14) i Berlinu (1914–32), također glavni urednik časopisa Historische Zeitschrift (1896–1935). U mladosti pristaša Otta von Bismarcka, poslije se pridružio nacionalnim liberalima te je isprva podupro njemačko sudjelovanje u I. svjetskom ratu. Napisavši do tada više opsežnih studija (npr. političku biografiju Život generalfeldmaršala Hermanna von Boyena – Das Leben des Generalfeldmarschalls Hermann von Boyen, I–II, 1896–99), u međunarodnim se razmjerima istaknuo knjigom Kozmopolitizam i nacionalna država (Weltbürgertum und Nationalstaat, 1908), uglavnom optimističnim razmatranjem njemačke države kao skladne sinteze kulture i moći, ujedno iskazom svoje trajne zaokupljenosti poviješću (političkih) ideja (Ideengeschichte). Znatno je pesimističnijega tona Ideja državnog interesa u novijoj povijesti (Die Idee der Staatsräson in der neueren Geschichte, 1924), o razvoju masovne politike te ideologiji i praksi makijavelizma u europskom kontekstu, dok je posljednjom većom studijom Geneza historicizma (Die Entstehung des Historismus, I–II, 1936) posredno izložio srž vlastita svjetonazora, donekle i »apologiju« historicizma kao konceptualnog antipoda prosvjetiteljstva. Načelno se protivio Hitlerovu dolasku na vlast, premda je, kao konzervativni elitist (kritičar moderne demokracije), pritom sklon vojnom ekspanzionizmu i svojevrsnom kulturnom antisemitizmu, i nakon II. svjetskog rata branio ideju njemačke iznimnosti. Tako je u knjizi Njemačka katastrofa (Die deutsche Katastrophe, 1946) uspon nacizma tumačio kao aberaciju njemačke povijesti (s ishodištem u Francuskoj revoluciji i usponu masovnih pokreta, dok je manju krivnju pripisivao pruskomu militarizmu), zagovarajući povratak nacionalnim »kulturnim korijenima«, npr. kozmopolitizmu Johanna Wolfganga Goethea. Bio je počasni rektor Slobodnoga sveučilišta u Berlinu od njegova osnutka 1948.
