Meléndez Valdés [mele'ndeϑ balde's], Juan (pseudonim Batilo), španjolski književnik (Ribera del Fresno, Badajoz, 11. III. 1754 – Montpellier, Francuska, 24. V. 1817). Diplomirao pravo; predavao na Sveučilištu u Salamanci; najpopularniji pjesnik u doba kada je pjesništvo bilo zapostavljeno. Njegov opus (djelomice objavljen 1785. i 1797., u cijelosti 1820) dijeli se na pjesme erotskog i bukoličkog sadržaja te na filozofske ode, a odlikuje ga istančana osjetljivost te jedinstven ritam i mjera. Bio je blizak vodećim španjolskim prosvjetiteljima, potom pristaša Napoleona, nakon čijega je pada morao napustiti zemlju. Pisao je i političko-domoljubne eseje te pravne tekstove. Najpoznatije pjesme: U slavu umjetnosti (A la gloria de las artes) i Žeteoci (Los segadores).
