Mészáros [me:'sa:rɔš], Márta, madžarska filmska redateljica i scenaristica (Budimpešta, 19. IX. 1931). Djetinjstvo provela u SSSR-u s ocem (kiparom komunistom), kojega je proganjao Hortyjev režim (poslije stradao u Staljinovim čistkama). Nakon II. svjetskog rata studirala na visokoj filmskoj školi VGIK u Moskvi, režirala dokumentarne filmove u Rumunjskoj, u domovini definitivno od početka 1960-ih. Često nagrađivana dokumentaristica. U igranom filmu debitirala 1968., svjetski ugled stekla je filmom Usvojenje (Öröbefogadás, 1975), o složenim odnosima majke i pokćerke, za koji je nagrađena Zlatnim medvjedom na festivalu u Berlinu. Položaj žene u suvremenom društvu, dijelom i pod utjecajem aktualnih feminističkih pogleda, obilježava i njezin daljnji opus, npr. Devet mjeseci (Kilenc hónap, 1976), Njih dvije (Ők ketten, 1977), Majka i kći (Anna, 1981). Sve kritičkiji tonovi u prikazu života u socijalizmu javljaju se 1980-ih u autobiografskome ciklusu Dnevnik mojoj djeci (Napló gyermekeimnek, 1982., specijalna nagrada u Cannesu), Dnevnik mojim ljubavima (Napló szerelmeimnek, 1987), Dnevnik mojim roditeljima (Napló apámnak, anyámnak, 1991) i Posljednji dnevnik (Az utolsó napló, 2000).
