Meščaninov [m’iščan’i'nəf], Ivan Ivanovič, ruski jezikoslovac i arheolog (Ufa, 6. XII. 1883 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 16. I. 1967). Član Akademije znanosti SSSR-a (od 1932), ravnatelj Instituta za antropologiju, arheologiju i etnografiju Akademije znanosti SSSR-a (1933–37) i Instituta za jezik i mišljenje (1935–50). 1920-ih i početkom 1930-ih vodio arheološka iskapanja na sjevernom Crnomorskom primorju i Zakavkazju. U lingvističkome radu na njega je značajno utjecao N. J. Marr (Uvod u jafetologiju – Vvedenie v jafetidologiju, 1929). Proučavao je mrtve kavkaske i maloazijske jezike, posebno urartski (haldski, vanski): Elamske starine (Êlamskie drevnosti, 1917), Gramatički ustroj urartskoga jezika (Grammatičeskij stroj urartskogo jazyka, I–II, 1958–62). Na području opće lingvistike bavio se poviješću jezika, utemeljio teoriju pojmovnih kategorija i teoriju sintaktičke tipologije jezika, razradio teoriju rečenice i dr. Najpoznatiji radovi iz opće lingvistike i sintakse su mu: Opća lingvistika (Obščee jazykoznanie, 1940), Dijelovi rečenice i vrste riječi (Členy predloženija i časti reči, 1945), Glagol (1949), Ergativna konstrukcija u jezicima različitih tipova (Êrgativnaja konstrukcija v jazykah različnyh tipov, 1967).
