Meyer [mại'əɹ], Gustav, njemačko-austrijski indoeuropeist, albanolog i balkanolog (Groß-Strehlitz, polj. Strzelce Opolskie, Gornja Šleska, 25. XI. 1850 – Graz-Straßgang, 28. VIII. 1900). Od 1874. do 1881. predavao sanskrt i poredbenu indoeuropeistiku na Sveučilištu u Pragu, a 1881–97. bio je redoviti profesor tih predmeta na Sveučilištu u Grazu. U početku se bavio proučavanjem klasičnog i bizantskoga grčkoga (Grčka gramatika – Griechische Grammatik, 1880), ali se pod utjecajem H. Schuchardta posvetio proučavanju albanskoga. Djela: Albanske studije (Albanesische Studien, I–VI, 1883–97), Kratka albanska gramatika (Kurzgefaßte albanesische Grammatik, 1888), Studije o novogrčkom (Neugriechische Studien, I–IV, 1894–95). Kapitalan je njegov Etimološki rječnik albanskoga jezika (Etymologisches Wörterbuch der albanesischen Sprache, 1891). Pridonio proučavanju grčkih i romanskih elemenata u turskome te talijanskog jezičnog utjecaja na Balkanu.
