Miciński [mići'ńsk’i], Tadeusz, poljski književnik (Łódź, 9. XI. 1873 – Čerykaŭ, rus. Čerikov, Bjelorusija, II. 1918). Studirao je povijest u Krakovu, filozofiju u Leipzigu i Berlinu; boravio 1897–98. u Španjolskoj. Iz Sofije izvještavao (1913) o balkanskom ratu; živio u Rusiji 1915–18. i pisao za ruske i poljske novine. Stradao na povratku u Poljsku. Istaknuo se simbolističkom zbirkom pjesama metafizičkoga predznaka U tmini zvijezda (W mroku gwiazd, 1902), ekspresionističkim dramama Knez Potemkin (Kniaź Patiomkin, 1906) i U tmini zlatne palače ili Bazylissa Teofanu (W mrokach złotego pałacu, czyli Bazylissa Teofanu, 1909) te fantastičnim romanima Plavun (Nietota, 1910) i Otac Faust (Xiądz Faust, 1913), kojima najavljuje dominaciju groteske u zaključnoj fazi književnosti Mlade Poljske. Misticizam, katastrofizam i hermetičnost poetskoga i proznoga opusa Micińskoga preteče su zaokreta u poljskom modernizmu, koji je inauguriralo djelo S. I. Witkiewicza.