Mihajlo Krešimir II., hrvatski kralj, vladao približno od 949. do 969. Sin Krešimira I. iz dinastije Trpimirovića ili Krešimirovića. Prvi je hrvatski vladar koji je nosio i kršćansko ime. Uz pomoć bana Pribine svrgnuo je s vlasti brata Miroslava, a u ratu među njihovim pristašama Hrvatska je, prema pisanju Konstantina VII. Porfirogeneta, izgubila na snazi, ali ju je Mihajlo ponovno obnovio. Mihajlova žena bila je Jelena, a sin Stjepan Držislav (podatke o tome donosi epitaf kraljice Jelene). Sudeći po tzv. Darovnici za Diklo, Mihajlo je upravljao Zadrom, a možda i nekim drugim dalmatinskim gradovima, vjerojatno u ime bizantskoga cara, pa je samostanu sv. Krševana darovao posjed Diklo. U njegovo doba započeo je opsežan program čuvanja vladarske memorije: započelo je bilježenje vladarskih gesta, a kraljica Jelena podigla je na Otoku kraj Solina crkvu u kojoj su bili pokopani ona i Mihajlo. Benediktinski redovnici, zaduženi za molitve za kralja, brinuli su se o Mihajlovoj memoriji još u XIII. st. (Toma Arhiđakon). Nema pouzdanih dokaza da je vladao Bosnom, kako se to ponegdje navodi.