Mihej (hebr. mīkāh: tko je kao [Bog]?).
1. Starozavjetni prorok, suvremenik proroka Izaije; ubraja se među male proroke.
2. Starozavjetna proročka knjiga (Mihej, kratica Mih), u kojoj prorok Mihej osuđuje konkretne oblike zla u Samariji i u Jeruzalemu. Prema Miheju osnovna su moralna načela sadržana u objavi (pravda, milosrđe i poniznost). Navijestio je Mesijino rođenje u Betlehemu. – U Bibliji se spominju još dvojica Miheja – jednom su Danovci oteli bogoštovni lik te na silu uzeli njegove svećenike, a drugi je Jimlin sin, prorok (knjige mu nisu sačuvane) u Samariji u doba kralja Ahaba (874. do 853. pr. Kr.).
