Mikac (Micatius, Mikachin, Mikoch), Nikola, hrvatski povjesničar, protuosmanski borac i biskup (Tišina kraj Siska, druga polovica XVI. st. – ?, nakon 1613). Od 1573. do 1604. kanonik Zagrebačkoga kaptola, od 1580. do 1588. mali prepošt crkve Blažene Djevice Marije, a zatim gubernator Zagrebačke biskupije. God. 1591. odrekao se časti kantora i prešao u niži kanonički red arhiđakona kako bi mogao postati sisačkim zapovjednikom. U dva navrata (1591. i 1592) sudjelovao u obrani grada od napada Hasan-paše Predojevića. Uskoro se zbog bolesti morao povući iz Siska pa je 1593. bio postavljen za kninskoga, 1598. pečuškoga, a iste godine i za varadinskoga biskupa. Za vjerskih sukoba u Madžarskoj 1605. dospio je u zarobljeništvo Istvána Bocskaya, ali je već 1606., nakon Bečkoga mira, bio oslobođen. God. 1613. spominje se posljednji put kao sudionik Požunskoga sabora, a od tada mu se gubi trag. U historiografiji je poznat po djelu Opsada Siska (Obsidio Sisciensis), u kojem je zabilježio svoje iskustvo druge bitke kraj Siska, a koje je poslije objavio M. J. Kovačić u djelu Manji pisci ugarske povijesti (Scriptores rerum Hungaricarum minores, I, 1798).
