Milà i Fontanals [mila' i funtəna'łs], Manuel, katalonski pjesnik i jezikoslovac (Vilafranca del Penedès, 4. V. 1818 – Vilafranca del Penedès, 6. VII. 1884). Školovao se u Barceloni i Cerveri; profesor književnosti (1845–84) na Sveučilištu u Barceloni. Pisao eseje, kritike, književne studije i rasprave te pjesme (na katalonskom i španjolskom); prevodio Horacija, Dantea i Goethea. Proučavao narodno te srednjovjekovno epsko i lirsko pjesništvo; prvi uspostavio vezu između romanci i srednjovjekovne epike. Smatra se ocem moderne filologije u Španjolskoj. Glavno je njegovo djelo Opaske o pučkom pjesništvu s primjerima neizdanih katalonskih romanci (Observaciones sobre la poesía popular con muestras de romances catalanes inéditos, 1853). Ostala djela: O trubadurima u Španjolskoj (De los trovadores en España, 1861), O kastiljskom junačkom narodnom pjesništvu (De la poesía heroico-popular castellana, 1874), Načela estetike (Principios de estética, 1857., ²1869) i dr.