Milaković, Josip, hrvatski književnik (Samobor, 2. VIII. 1861 – Samobor, 4. VIII. 1921). Napustio je školovanje za svećenika u zagrebačkome sjemeništu pa se 1883. zaposlio kao novinar u Obzoru. Položivši ispit za učitelja, na poziv S. S. Kranjčevića otišao je 1887. u Bosnu, gdje je kao učitelj kraće vrijeme radio u Derventi, a zatim u različitim sarajevskim školama. God. 1883. objavio je zbirku ljubavnih pjesama Hrvaćanke, pod utjecajem H. Badalića i A. Harambašića, i Božićnice: pjesmice mladeži hrvatskoj. Vrlo plodan pjesnik, u potonjim zbirkama objavljivao uglavnom epigonske pjesme. Pjesme i igrokazi za djecu odlikuju se pretjeranom didaktičnošću. Bavio se usmenim pjesništvom, sastavio Bibliografiju hrvatske i srpske narodne pjesme (1908. i 1919) te objavio više studija s toga područja, a posebno se bavio motivom majke u usmenoj književnosti. Prevodio je s češkoga, slovačkoga, poljskoga i lužičkosrpskoga, a objavio je i mnoge studije o piscima tih jezika.
