Milanja, Cvjetko, hrvatski književni povjesničar i teoretičar (Zaglav, Dugi otok, 7. IX. 1943). Studij jugoslavistike i talijanistike završio 1970. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1978. i doktorirao radom o romanu Isušena kaljuža J. Polića Kamova; bio je redoviti profesor novije hrvatske književnosti na Odsjeku za kroatistiku toga fakulteta do umirovljenja 2008. Zanima se temama iz teorije književnosti (Alkemija teksta, 1977; Užas jezične moći, 1985) i povijesti hrvatske književnosti, osobito pjesništvom (Struktura i vizija Tadijanovićeve poezije, 1976; Doba razlika, 1991). Autor je monografija o J. Čedomilu (1986) i J. Leskovaru (1987), a u knjizi Hrvatski roman 1945–1990. (1996) predložio je tipologiju hrvatskoga poslijeratnoga romana. Priredio je zbornik Autor, pripovjedač, lik (1999). Najznačajnija su mu djela Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma (2000), popraćeno istoimenom antologijom (2002), i višesveščana povijest suvremenoga hrvatskog pjesništva Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000. (2000–03), u kojoj su obrađeni pjesnici krugovaškoga, razlogaškoga i pitanjaškoga naraštaja. U knjizi Hrvatsko pjesništvo 1900–1950. (2008) prikazuje novosimbolističku liriku te katoličko i dijalektalno pjesništvo.
