Milaš, Nikodim, zadarski episkop i kanonist (Šibenik, 4. IV. 1845 – Dubrovnik, 20. III. 1915). Studirao teologiju u Srijemskim Karlovcima, a filozofiju u Beču. Godine 1871. diplomirao na Duhovnoj akademiji u Kijevu. Od 1890. do 1910. bio je profesor na Pravoslavnoj bogosloviji u Zadru, a 1890–1912. obnašao je službu zadarsko-istarskog episkopa, koje se odrekao zbog skandala oko pronevjere novca pravoslavne općine. Kao poslanik Srpske stranke sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora (1889–1908). U povijesnim radovima proučavao prošlost pravoslavaca u Istri i Dalmaciji (Pravoslavna Dalmacija, 1901); širio mišljenje V. Karadžića, po kojem su svi štokavci nekoć bili pravoslavni, te nazor o Srbima kao dalmatinskim prastanovnicima, zbog toga što su dalmatinski gradovi u ranom srednjem vijeku bili pod vlašću Bizanta. Pisao djela iz područja pravoslavnog kanonskoga prava (Pravoslavno crkveno pravo, 1890).
