Milčinović, Andrija

Milčinović, Andrija, hrvatski književnik (Sisak, 10. XI. 1877Zagreb, 28. IX. 1937). Gimnaziju završio u Karlovcu, radio kao učitelj. Dvije je godine studirao dramaturgiju u Hamburgu i Münchenu. Među ostalim, neko je vrijeme bio ravnatelj kazališta u Skoplju i Osijeku. Kao tipičan predstavnik hrvatske moderne pisao je većinom kraće prozne oblike, osobito crtice s elementima simbolizma. Samostalno je izdao tri knjige novela i crtica (Zapisci, 1900; U areni, 1913; Mali ljudi, 1919). Knjigu Pod branom (1903) objavio je sa suprugom Adelom Milčinović, te u nju uvrstio svoju oveću novelu Nejačići, koja psihološkom analizom iscrtava lik tipičnoga hrvatskog intelektualca, iznimna ali unaprijed poražena. Pisao je i kritike iz područja likovnih umjetnosti, književnosti i kazališta. Njegov interes za kazalište kulminira u povijesnoj drami Prokletstvo (1907), nastaloj u koautorstvu s M. Ogrizovićem, koja prikazuje pobunu srednjovjekovnoga zagrebačkoga sudca majstora Tome protiv samovoljne vlasti kaptolskoga klera.

Citiranje:
Milčinović, Andrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40833>.