TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Milutin

Milutin (Stefan Uroš II.), srpski kralj od 1282 (?, oko 1254?, 29. X. 1321). Sin Stefana Uroša I. Za njegove vladavine Srbija je bila najsnažnija na Balkanu. Milutin je vladao cijelim područjem današnje Srbije (osim Beograda i Vojvodine), Crnom Gorom, Hercegovinom, dijelom Dalmacije i sjevernom Albanijom. U ratovima protiv Bizanta osvojio je sjevernu i zapadnu Makedoniju. Budući da je propao njegov protubizantski savez s Karlom Valois, naslovnim carem Latinskoga Carstva (1308), povezao se s Bizantom u ratovima protiv Osmanlija. Nakon smrti brata Dragutina (1316), s kojim je bio u dugogodišnjem sukobu zbog nasljedstva, utamničio je njegova sina Vladislava, štićenika Ugarske, i zaposjeo njegova područja. Iako su ga zbog toga 1318/19. napali Ugri, uspio je zadržati Braničevo kao trajan posjed. Za Milutinove vladavine zemlja je doživjela znatan gospodarski i kulturni razvoj. Dao je podići i obnoviti više manastira (Gračanicu, Banjsku, Staro Nagoričane). Oduzimao je posjede Katoličkoj crkvi i prevodio katolike na pravoslavlje u Mačvi, Usori i Srijemu, čime je potaknuo i početak širenja pravoslavlja na područje današnje Bosne. Zapamćen je i kao jedan od najistaknutijih srpskih ktitora i naručitelja djela likovnih umjetnosti u srednjem vijeku.

Citiranje:
Milutin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40960>.