Miljukov [m’il’uko'f], Pavel Nikolajevič (Nikolaevič), ruski političar i povjesničar (Moskva, 27. I. 1859 – Aix-les-Bains, Francuska, 31. III. 1943). Diplomirao povijest na Moskovskom sveučilištu 1882. Suosnivač (1905) i vođa Konstitucionalno-demokratske stranke, čiji su pripadnici prozvani kadetima. Nakon Veljačke revolucije 1917., nastojao – kao ministar vanjskih poslova Privremene vlade – nastaviti rat do »pobjedonosnoga kraja«. Nakon Listopadske revolucije bio je na strani intervencionista u ruskome građanskom ratu (1918–20). Od 1920. u emigraciji. Djela: Crtice iz povijesti ruske kulture (Očerki po istorii russkoj kul’tury, I–III, 1896–1903); Povijest druge ruske revolucije (Istorija vtoroj russkoj revoljucii, I–III, 1921–24); Uspomene: 1859–1917 (Vospominanija: 1859–1917, I–II, 1955).
