Miranda [~ra'~], Francisco de, venezuelski revolucionar (Caracas, 28. III. 1750 – Cádiz, 14. VII. 1816). Rodom iz bogate kreolske obitelji. Od 1771. u španjolskoj vojnu službu, najprije u ratu s Marokom, a od 1781. u Američkom ratu za neovisnost. Nakon napuštanja španjolske vojsku 1783., putovao je SAD-om, a potom čitavom Europom do 1792., kada se kao general pridružio francuskoj revolucionarnoj vojsci. Optužen za veleizdaju, napustio Francusku i otišao u London (1798) i SAD (1806), gdje je pokušao organizirati ekspedicije za oslobođenje Venezuele. Godine 1806. pokušao je i pokrenuti borbu u Venezueli. Od 1810. jedan od čelnika pokreta za neovisnost Venezuele u Caracasu. Godine 1812. izabran je za glavara novoproglašene republike i za zapovjednika revolucionarne vojske. Nakon sloma pokreta bio je 1812. zarobljen – izdajom, među ostalim, S. Bolívara – i utamničen do smrti u Cádizu (Španjolska).
