struka(e):
ilustracija
MOGRANJ, Punica granatum

mogranj (od tal. melograno) (šipak, nar, kalinka; Punica granatum), listopadni grm ili do 4 m visoko stablo iz por. mogranja (Granateae; Punicaceae). Potječe iz jugozap. Azije, odakle se proširio po Sredozemlju, a potom po cijelome svijetu. Listovi su kopljasti, do 7 cm dugi. Cvjetovi su ljubičastocrveni, kožaste cilindrične čaške, pojedinačni ili u skupinama od 3 do 5 na vrhu mladice, s 5 do 7 intenzivno crvenih latica i s mnogobrojnim prašnicima; cvjetaju u svibnju i lipnju. Plod je okrugla ili plosnata, smeđožuta boba, mase 0,1 do 0,5 kg, s ostatkom čaške na vrhu. Kora mu je debela i čvrsta, a u njem su mnogobrojne tamnocrvene, višebridne sjemenke, sočna, slatkasto-kiselkasta osvježavajućeg, aromatična mesa. Velik broj uzgajanih odlika podijeljen je u slatke, slatko-kisele i kisele. U nas su raširene slatke odlike barski sladun, ciparski mogranj, konjski zubi, slatko-kisela odlika glavaš i kisela odlika dividiš. Mogranj se uživa svjež, a rabi se i u proizvodnji sokova, sirupa, likera i slastica. Sadrži mnogo vitamina C. Kora ploda i korijen biljke sadrže alkaloid peletijerin, koji se upotrebljava za pripravu preparata protiv crijevnih nametnika (trakavica i glista). U nas se uzgaja na okućnicama, a kisela populacija samonikla je u jadranskome zaobalnom kršu.

Citiranje:

mogranj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mogranj>.