Mokranjac, Stevan (pravo prezime Stojanović), srpski skladatelj, melograf i zborovođa (Negotin, 9. I. 1856 – Skoplje, 28. IX. 1914). U glazbi isprva samouk, potom je usavršavao harmoniju i kompoziciju na Konzervatoriju u Münchenu (1879–83) i Rimu (1884–85), a diplomirao je nakon trogodišnjega studija na Konzervatoriju u Leipzigu 1887. Djelovao je u Beogradu kao zborovođa pjevačkih društava Kornelije i Beogradsko pevačko društvo, a istaknuo se i kao utemeljitelj gudačkoga kvarteta, saveza pjevačkih društava i Srpske muzičke škole (1899). Skladao je prve srpske umjetničke skladbe temeljene na folkloru (15 zborova Rukoveti, 1883–1909) te nešto crkvene glazbe, nadahnute tradicionalnim crkvenim napjevima (Služba sv. Jovana Zlatoustog i drugi zborovi). Prikupio je više od 450 narodnih pjesama i objavio zbornike crkvenih melodija (Osmoglasnik, Strano pjenije). Mokranjčev opus pripada nacionalnom stilu XIX. stoljeća realističkog usmjerenja i smatra ga se prvim klasikom srpske umjetničke glazbe.
