struka(e):

monolog (franc. monologue, od grč. μονόλογος: koji sa sobom razgovara), samogovor, razgovor književnog lika sa samim sobom. U drami monolog je govor pojedinačnoga lika, u kojem se on obraća sebi, drugim likovima ili pak izravno publici. U antičkoj drami monolog je služio pripovijedanju važnijih dijelova fabule koji se nisu odigravali na sceni ili su ostalim likovima bili nepoznati (epski, pripovjedački monolog). U renesansnoj elizabetanskoj drami monolog se javlja kao unutarnji dijalog nekoga lika sa samim sobom koji izražava njegove osjećajne reakcije na tijek dramske radnje (lirski monolog) ili iznosi unutarnji sukob lika (dramski monolog). Osim dramskoga solilokvija monolog je bilo koji duži pojedinačni govor. Jedan je od osnovnih postupaka modernističke asocijativno-monološke proze unutarnji monolog, koji teži prikazu »struje svijesti« ili psihograma lika. Ruski kritičar i teoretičar M. M. Bahtin koristio se oprjekom monologa i dijaloga kako bi objasnio razvoj europskoga romana. Za razliku od monologičnosti lirike ili epike, koje svode mnogostrukost glasova u tekstu na jedinu istinu što ju svojim glasom nameće pisac, romani imaju mogućnost dijalogičnosti jer prikazuju više glasova (polifonija) i tako potkopavaju monološki autoritet pisca.

Citiranje:

monolog. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/monolog>.