Moravia [~ra:'~], Alberto (pravo prezime Pincherle), talijanski književnik (Rim, 28. XI. 1907 – Rim, 26. IX. 1990). Kao angažirani intelektualac, publicist i pripovjedač, već je prvim romanom Ravnodušni ljudi (Gli indifferenti, 1929) zacrtao osnovne tematske i stilske značajke svojega opusa, bliske egzistencijalizmu: propitivanje otuđenosti, emotivne uskraćenosti i nemogućnosti komunikacije, posebice u građanskome staležu, što je ostvario ogoljenim jezikom i realističnim dijalozima. Poznatiji su mu romani u tom duhu Promašene ambicije (Le ambizioni sbagliate, 1935), politička satira Maskarada (La mascherata, 1941), Neposluh (La disubbidienza, 1948), Konformist (Il conformista, 1951), Dosada (La noia, 1960), Čovjek koji gleda (L’uomo che guarda, 1985). Snažniji oslonac u neorealizmu primjetan je u djelima o ljudima iz nižih društvenih slojeva: u romanima Rimljanka (La romana, 1947) i Čočara (La ciociara, 1957) te u zbirkama Rimske priče (Racconti romani, 1954) i Nove rimske priče (Nuovi racconti romani, 1959). Nadrealizmu se Moravia približio u zbirci priča Epidemija (L’epidemia, 1944), a fantastika i bajkovitost važno su obilježje Priča iz prapovijesti (Storie della preistoria, 1982). Napisao je nekoliko dramskih djela, eseja i putopisa; jedan je od osnivača i urednika utjecajnoga književnog časopisa Nuovi argomenti.
