TRAŽI DALJE:
STRUKE:

motet

motet (franc. motet, od mot: riječ), u glazbi, važan oblik svjetovne ili crkvene višeglasne glazbe u razdoblju od XIII. do XVIII. st. Motet, koji potječe od tzv. klauzulâ u diskantu, obliku ranoga višeglasja iz razdoblja stila pariške škole Notre-Dame poč. XIII. st., u najranijoj fazi je samostalna troglasna, pretežno svjetovna forma s različitim tekstovima (na latinskome, francuskom ili paralelno na oba jezika). U idućim stilskim razdobljima srednjega vijeka (ars antiqua, ars nova), tijekom kasnoga XIII. st. i cijeloga XIV. st., motet je postao glavna i elitna forma višeglasne pjesme, u kojoj su se ispitivale stilske i tehničke inovacije (npr. izoperiodika, izoritmija, razvoj notacije i dr.) što će se poslije rabiti u drugim glazbenim formama poput mise i dr. Glavni skladatelji moteta u srednjem vijeku bili su Petrus de Cruce, Adam de la Halle, Ph. de Vitry i G. de Machault. U razdoblju glazbene renesanse (oko 1430–1600) motet je doživio transformaciju, postavši uz misu glavna forma crkvene glazbe. Glavni renesansni skladatelji moteta bili su G. Dufay, J. Ockeghem, Josquin des Prés, J. Mouton, G. P. da Palestrina, O. di Lasso, Ph. de Monte i dr. (u Hrvatskoj J. Skjavetić). Tijekom baroka motet se postupno pretvorio u perifernu formu s biblijskim tekstovima na latinskom jeziku u katoličkoj liturgiji i narodnim jezicima u protestantskoj. Razvio se specifičan motetski stil (stylus motecticus), kao konzervativni talijanski višeglasni stil crkvene glazbe, koji će uredbom pape Urbana VIII. iz 1623. u katoličkim zemljama prevladavati do poč. XIX. st. Usporedno se razvio tzv. koncertirani motet, kao sakralni vokalni koncert u baroknome stilu. Barokne motete skladali su, uz mnoštvo ostalih, L. Viadana, A. Scarlatti, J.-B. Lully, J.-Ph. Rameau, H. Schütz, te manji broj J. S. Bach i G. Ph. Telemann (u Hrvatskoj T. Cecchini, J. Bajamonti i dr.). Nakon 1750. motet se nije razvijao, premda su ga povremeno skladali i istaknuti skladatelji poput W. A. Mozarta, F. Mendelssohna, F. Liszta, J. Brahmsa, G. Verdija i dr.

Citiranje:
motet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42109>.