Muir [mjụə], Edwin, škotski pjesnik (Deerness, 15. V. 1887 – Cambridge, 3. I. 1959). Boravio (1921–27) u više europskih zemalja, gdje je podučavao engleski; 1933. bio je predstavnik Škotske na kongresu PEN-a u Dubrovniku; 1940-ih službenik Britanskoga savjeta u Edinburghu, Rimu i Pragu. U zbirkama pjesama Putovanje (The Voyage, 1946), Labirint (The Labyrinth, 1949), Sabrane pjesme (Collected Poems, 1960), nastalima pod utjecajem srednjovjekovnih balada, H. Heinea, W. Wordswortha, A. Tennysona i T. S. Eliota, rabi arhetipske kršćanske i antičke simbole. Bio je i poklonik psihoanalize, što je ostavilo traga u njegovu djelu. Meditativnim se vizijama odlikuje i njegova Autobiografija (An Autobiography, 1954), s iscrpnim opisima snova. Kao književni kritičar (Geografske širine – Latitudes, 1924) istaknuo se revalorizacijom djela D. H. Lawrencea. Sa suprugom Willom Anderson na engleski je prevodio djela F. Kafke (za čiju je englesku recepciju osobito zaslužan), H. Brocha, L. Feuchtwangera. Zastupao je tezu da škotska nacionalna književnost treba nastati na engleskom jeziku, čime se suprotstavio nacionalnom pokretu što ga je vodio H. MacDiarmid.
