Mukařovský [mu'kařovski:], Jan, češki književni teoretičar, estetičar i lingvist (Písek, 11. XI. 1891 – Prag, 8. II. 1975). Utemeljitelj (s R. Jakobsonom i N. Trubeckojem) strukturalističke škole u sastavu Praškoga lingvističkoga kruga (1920-ih) i najznačajniji predstavnik estetičkoga strukturalizma. Razmatrajući narav književnoga djela u fenomenološkom obzoru (E. Husserl) te povezujući je s uvidom u ruski formalizam i s tradicijskim kontekstom češke estetike i primjenom lingvističkih spoznaja na područje tzv. poetskoga jezika, stvorio nov pristup filozofiji umjetnosti; svoju književnoznanstvenu, estetičku koncepciju temeljio na funkcionalnom i dinamičkom shvaćanju umjetničkoga djela (djelovanju tzv. estetske funkcije), odnosno na njegovoj semantičkoj naravi. Djelo postaje umjetničkim kada u njem estetsku funkciju nadvlada i u ravnoteži održava niz u nj ugrađenih izvanestetskih funkcija. Estetsko djelovanje umjetničkoga djela odsudno je povezano s njegovim oblikom; taj središnji formalistički pojam Mukařovský zamjenjuje pojmom strukture i tako prevladava prijepor između sadržaja i forme. Ogledao se u interpretacijama klasičnih djela češke književnosti, a baveći se problemima versifikacije napisao je niz značajnih studija o poetici češkoga romantizma (posebno o K. H. Máchi) i češkoj poeziji uopće. Najznačajniji radovi: Prilog estetici češkoga stiha (Přispěvek k estetice českého verše, 1923), Estetska funkcija, norma i vrijednost kao društvene činjenice (Estetická funkce, norma a hodnota jako socialny fakty, 1936), Poglavlja iz češke poetike (Kapitoly z české poetiky, 1941), Studije iz estetike (Studie z estetiky, 1966), Putovima poetike i estetike (Cestami poetiky a estetiky, 1971), Studije iz poetike (Studie z poetiky, 1982).
