Müller (engl. izgovor [mju:'lə]), Max (pravo ime Friedrich Maximilian Müller), britanski jezikoslovac, povjesničar religija i proučavatelj mitologije njemačkog podrijetla (Dessau, 6. XII. 1823 – Oxford, 20. X. 1900). Od 1854. bio je profesor modernih europskih jezika i književnosti na Sveučilištu u Oxfordu, a od 1868., kao jedan od začetnika te discipline, profesor poredbenoga indoeuropskog jezikoslovlja. Temeljni prinos indologiji dao je kritičkim izdanjem Ṛgvede (Rig-Veda-Sanhita, I–VI, 1849–73) te Poviješću stare sanskrtske književnosti (A History of Ancient Sanskrit Literature, 1859). Jezična su ga istraživanja dovela do poredbenoga proučavanja mitologija i religija (Uvod u poredbenu znanost o religijama –Einleitung in die vergleichende Religionswissenschaft, 1873), a za takva je proučavanja stvorio značajnu tekstovnu podlogu (Svete knjige Istoka – Sacred Books of the East, 50 sv., 1882–1910). Njegova općelingvistička Predavanja o znanosti o jeziku (Lectures about the Science of Language, 1861) najprije su doživjela velik uspjeh, ali su poslije bila žestoko osporavana.
