struka(e):

Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK), hrvatska nacionalna knjižnica i središnja knjižnica Sveučilišta u Zagrebu, najveća knjižnica u Hrvatskoj. Njezin se nastanak povezuje s osnutkom knjižnice isusovačkoga kolegija u Zagrebu (1607). God. 1773., nakon raspuštanja isusovačkoga reda i zatvaranja kolegija, knjižnica je već imala oko 6000 knjiga; 1776. prešla je u sastav netom osnovane Kraljevske akademije znanosti. Godinu dana poslije zagrebački kanonik B. A. Krčelić oporučno joj je darovao vrlo vrijednu osobnu knjižnicu (757 svezaka knjiga i 50 naslova rukopisa), uz uvjet da se otvori za javnost. Za to se tada ipak nisu stekli uvjeti, a god. 1789., po nalogu peštanskih vlasti, prenesena je gotovo polovica vrjednijih knjiga (među kojima i neke iz Krčelićeve ostavštine) u peštansku sveučilišnu knjižnicu. Knjižnica se ponovno razvija tek nakon napoleonskih ratova, kada je na njezino čelo došao Ladislav Žužić (1814–34). God. 1816. utemeljena je zaklada za »akademičku narodnu knjižnicu«, a Knjižnica je dobila pravo na besplatne primjerke publikacija peštanske sveučilišne tiskare. God. 1818. biskup M. Vrhovac darovao joj je 825 sv. knjiga, a grofica Eleonora Patačić 906 sv. iz obiteljske knjižnice, tako da joj se fond povećao na približno 10 000 svezaka. Knjižnica je 1837. dobila i pravo na obvezne primjerke tiskovina s područja Hrvatske i Slavonije. Kada je 1850. ukinuta Kraljevska akademija znanosti, Knjižnica je pripala novoosnovanoj Pravoslovnoj akademiji, a nakon otvorenja Sveučilišta u Zagrebu od 1875. sve do 1918. nosila je naziv Kraljevska sveučilišna knjižnica. Od 1848. Knjižnica nije više bila pod upravom Pešte pa je prestala dobivati madžarske obvezne primjerke, ali je od 1856. dobivala skromnu redovitu dotaciju za nabavu građe. Knjižničar M. Smodek (1842–74) prvi je uspio urediti, signirati i katalogizirati svu do tada prikupljenu knjižnu imovinu. Nakon proširenja Akademijine zgrade na Katarininu trgu Knjižnica je 1857. preseljena u veće prostore, pa je tada uređena i prostorija za čitaonicu, čime se napokon otvorila javnosti. Smodek je koncem svojega službovanja novomu Sveučilištu predao potpuno uređenu knjižnicu od približno 24 000 svezaka, a na zahtjev Vlade popisao je i oko 16 000 svezaka knjiga Narodnoga muzeja. Njegov nasljednik I. Kostrenčić (1875–1911) proveo je potom spajanje knjižnica bivše Pravoslovne akademije i Narodnoga muzeja. Premda je Knjižnica, uz svoje sveučilišne zadaće, i nadalje imala ulogu zemaljske knjižnice tadanje Hrvatske i Slavonije te primala obvezne primjerke s toga područja, Kostrenčić se trudio prikupiti i znatan dio hrvatske građe objavljene u drugim krajevima, te dragocjene stare knjige. God. 1882. Knjižnica je preseljena s Gornjega grada u novu sveučilišnu zgradu (današnja zgrada Rektorata i Pravnoga fakulteta), u kojoj su, uz studentsku i profesorsku čitaonicu, 1894. utemeljene zbirka i čitaonica stare i rijetke građe. To je bilo moguće jer je Vlada nedugo prije toga otkupila dragocjenu biblioteku Nikole Zrinskoga (1892) i bogatu knjižnicu Ljudevita Gaja (1893). Fond sveučilišne knjižnice rastao je brže, jer je za nabavu građe imala veću redovitu dotaciju, uz koju je Vlada povremeno odobravala dodatna sredstva za kupnju, a znanstvena udruženja (Zbor liječnika, Pravničko i Prirodoslovno društvo) redovito su donirala aktualnu znanstvenu literaturu za potrebe sveučilišne nastave tako da je do 1911. Knjižnica prikupila više od 125 000 svezaka.

Već se početkom XX. stoljeća shvatilo da Knjižnici treba vlastita zgrada, pa je 1907. Sabor donio odluku o gradnji nove zgrade na Marulićevu trgu. Monumentalna i u ono doba vrlo funkcionalna knjižnična zgrada površine 9100 m², djelo arhitekta R. Lubynskoga, otvorena je 1913. za uprave Kostrenčićeva nasljednika V. Deželića (1911–18). Deželić je već prigodom priprema za selidbu započeo s reorganizacijom poslovanja, što je uspio dovršiti do 1918. U novoj su zgradi korisnicima bile osigurane znatno veće čitaonice te predani na uporabu javni abecedni i stručni katalozi, izrađeni prema tada najsuvremenijim pravilima. Nakon dugogodišnjih neuspjelih pokušaja, u novoj je zgradi Knjižnice 1915. pohranjena i knjižnica zagrebačkoga Kaptola (→ metropolitana), koja je tako postala dostupna znanstvenoj javnosti. Potkraj 1918. Knjižnica je imala više od 145 000 svezaka, a fond joj se nadalje povećavao jer je dobila pravo na obvezni primjerak s područja cijele tadanje Jugoslavije. Početkom 1919. ravnateljem je postao F. Fancev (1919–27), koji je nastojao učvrstiti donekle oslabljenu vezu sa Sveučilištem, pa je 1933. osnovao Knjižnički odbor u koji su ušli predstavnici pojedinih fakulteta, a kojemu je on bio predsjednik. Uredbom o Sveučilištu Banovine Hrvatske iz 1940., Sveučilišna knjižnica postala je ujedno i Narodna knjižnica, no zakon koji je trebao urediti djelovanje Knjižnice u novim okolnostima nije bio donesen zbog izbijanja rata. Knjižnica je odvojena od Sveučilišta 1943. i dobila je naziv Hrvatska narodna i Sveučilišna knjižnica. Nakon II. svjetskog rata vraćen joj je naziv Sveučilišna knjižnica, koji je nosila do 1960., kad je dobila naziv Nacionalna i sveučilišna biblioteka. God. 1997. postala je Nacionalna i sveučilišna knjižnica.

Uz već postojeću Grafičku zbirku (osnovana 1919) te Muzičku zbirku (od 1943), osnovana je 1945. još i Zbirka geografskih karata i atlasa. Do 1948. Knjižnica je već prikupila 400 000 svezaka. Ravnatelj M. Rojnić (1945–76) sustavno se bavio hrvatskom retrospektivnom bibliografijom knjiga (koja je počela izlaziti 1982., za njegova nasljednika Veseljka Velčića) i napose profesionalizacijom knjižničarske struke i organiziranjem matične službe, tj. poticanjem stručnoga nadzora i razvoja mreže knjižnica u Hrvatskoj. Nagli razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije od 1960-ih sve je više zahtijevao njezinu reorganizaciju, osuvremenjivanje poslovanja i informatizaciju. Prva je nacionalna knjižnica u tadanjoj Jugoslaviji koja je informatizirala svoje poslovanje i uvela međunarodne knjižničarske norme. Nova, suvremeno uređena i informatizirana zgrada površine 46 000 m² na zagrebačkom je Trnju (arhitekti M. Hržić, Z. Krznarić, D. Mance i V. Neidhardt) otvorena 1995., s približno 2 000 000 svezaka, koliko ih je Knjižnica do tada prikupila. Dragocjena građa, prikupljana tijekom više stoljeća, čuva se u zatvorenim spremištima u primjerenim klimatskim uvjetima, a Knjižnica obavlja i zadaće nacionalnoga središta za očuvanje i obnovu knjižnične građe. Knjižnica je i suvremeno knjižnično-informacijsko i kulturno središte, koje obavlja i znanstvenoistraživačku i razvojnu djelatnost radi izgradnje i razvoja knjižničnoga sustava Republike Hrvatske. Uz pristup građi preko računalnih kataloga, Knjižnica pruža različite mrežne usluge kojima omogućuje zainteresiranima i dostup do fondova drugih knjižnica te brojnih izvora informacija u Hrvatskoj i svijetu. Razvila je bogatu izložbenu i izdavačku djelatnost, a u njoj se odvijaju i mnogobrojni kulturni događaji. Objavljuje više nizova tekuće hrvatske bibliografije, hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga, kataloge izložbi, likovne monografije i dr. Izrađuje i zapise knjiga u tisku (CIP), čime registrira hrvatsku nakladničku produkciju, sjedište je hrvatskih uredâ za ISBN, ISSN i ISMN, te Hrvatskoga knjižničarskog društva i Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara.

Danas NSK posjeduje više od 3 milijuna svezaka knjižne građe, bogatu Zbirku rukopisa, među kojima prijepis Vinodolskoga zakona, Mavrov brevijar, Petrisov zbornik, Vrbnički statut i dr. te niz rukopisnih ostavština hrvatskih uglednika i korespondenciju s približno 100 000 pisama, bogatu Zbirku starih i rijetkih tiskanih knjiga (10 295 sv.), Grafičku zbirku (grafike, crteži, plakati, ekslibrisi, razglednice i dr.), Zbirku muzikalija i audiomaterijala (rukopisne i tiskane muzikalije, nosači zvuka), Zbirku zemljopisnih karata i atlasa (30 000 listova karata, atlasi, turistički prospekti i dr.), Zbirku magistarskih i doktorskih radova hrvatskih sveučilišta (21 000 sv.), Zbirku službenih publikacija Republike Hrvatske, međunarodnih organizacija i stranih vlada te Zbirku za knjižničarstvo.

Citiranje:

Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nacionalna-i-sveucilisna-knjiznica>.