struka(e):
Narzes
bizantski vojskovođa
Rođen(a): Perzarmenija, oko 480.
Umr(la)o: Rim, 574.

Narzes (Narzet, grčki Ναρσῆς, Narss, latinizirano Narses), bizantski vojskovođa (Perzarmenija, oko 480Rim, 574). Uz Belizara najsposobniji vojskovođa cara Justinijana I. Velikoga. Armenskoga podrijetla, bio je eunuh na carskome dvoru, gdje je obnašao niz važnih dužnosti: bio je carski posteljnik, upravitelj privatnih carskih dobara, dvorski tjelohranitelj i od 538. predstojnik posvećene ložnice, što je bila i najviša eunuška dvorska služba. Istaknuo se 532. tijekom ustanka Nika podmitivši stranku Plavih da prijeđe na carsku stranu, čime je stekao povjerenje cara Justinijana i njegove žene Teodore. Silom je ustoličio monofizitskoga patrijarha Teodozija u Aleksandriji (535/536). Godine 538. bio je poslan s Belizarom u Italiju, ali se ondje sukobio s njim. Od 551. bio je vrhovni bizantski zapovjednik u Italiji te je pobjedonosno okončao rat protiv Ostrogota i odbio franačko-alemanski napad (554). Kao bizantski namjesnik u osvojenoj je Italiji (555–568) proveo niz reformi. Justin II. smijenio ga je s dužnosti namjesnika u Italiji, ali je Narzes ondje ostao do smrti.

Citiranje:

Narzes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/narzes>.