Natorp [na:'tɔrp], Paul, njemački filozof (Düsseldorf, 24. I. 1854 – Marburg, 17. VIII. 1924). Profesor u Marburgu i jedan od glavnih predstavnika marburške neokantovske škole (uz H. Cohena i E. Cassirera). Temeljna mu je spoznajnoteorijska postavka da predmet nije dan, nego je u mišljenju zadan, predmet je zbog toga cilj koji se mora izgraditi iz temeljnih činjenica spoznaje. Suočavajući se s apriornim strukturama predmeta iskustva, filozofija treba ispitati djelatnost misli s gledišta logike. Natorp je jedan od utemeljitelja i glavnih zastupnika socijalne pedagogije. Odgojni mu je ideal zajednica u kojoj se odgojem harmoniziraju opći i pojedinačni interesi. Pojedinac pokazuje svoju osobnost tek socijalizacijom i funkcioniranjem u zajednici kao dinamičkoj cjelini. Značajnija djela: Religija unutar granica humanosti (Religion innerhalb der Grenzen der Humanität, 1899), Socijalna pedagogija (Sozialpädagogik, 1899), Filozofska propedeutika (Philosophische Propädeutik, 1903), Individuum i zajednica (Individuum und Gemeinschaft, 1908), Logički temelji egzaktnih znanosti (Die logischen Grundlagen der exakten Wissenschaften, 1910), Filozofija, njezin problem i njezini problemi (Philosophie, ihr Problem und ihre Probleme, 1911).
