struka(e): |

neoromantizam (neo- + romantizam).

1. Sporan naziv za različita književna strujanja kojima je zajedničko suprotstavljanje naturalizmu i pozitivizmu. Umjesto slika društvene stvarnosti i bioloških nagona čovjeka, neoromantičari se okreću vlastitoj duši, snovima i egzotici. Ta su nastojanja posebno izražena u njemačkoj književnosti na prijelazu iz XIX. u XX. st. u djelima H. von Hofmannsthala, S. Georgea, H. Eulenberga i dr. Pod utjecajem Wagnerove glazbe, Schopenhauerove i Nietzscheove filozofije i francuskoga književnoga simbolizma, neoromantizam je donekle redefiniran, pa se u književnoj povijesti većinom tijesno povezuje upravo sa simbolističkim pokretom. To znači da stih zamjenjuje prozu, a mjesto običnoga govornoga jezika neoromantičari preferiraju sofisticiran jezični izraz. Neoromantičarskomu pjesništvu svojstvena su raspoloženja pesimizma, rezignacije i umora, ali i simbolički oblikovan sadržaj. Problematičnost pojma neoromantizam očita je i u nastojanjima da se on odredi prema impresionizmu, neoklasicizmu, simbolizmu, ali i romantizmu. Neoromantizam je odjeknuo u francuskoj književnosti (A.-É. de Noailles, E. Rostand), ali i u drugim književnostima, gdje se očituje kao sklonost osjećajnosti, glazbenosti te neobičnomu i tajanstvenomu.

2. Smjer u engleskom slikarstvu i grafici 1935–55. koji se oslanjao na neke umjetničke pojave druge polovice XIX. st. i prve polovice XX. st. (romantizam, secesija i nadrealizam). Glavni su predstavnici G. Sutherland, John Piper i Michael Ayrton, koji su pod utjecajem W. Blakea i Samuela Palmera isprva slikali fantastične i vizionarske krajolike te figuralne kompozicije kojima su pokušali prikazati traumatiziranost i ugroženost čovjeka u strahotama II. svjetskoga rata.

Citiranje:

neoromantizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/neoromantizam>.