Noršić, Vjekoslav, hrvatski povjesničar (Samobor, 8. VI. 1880 – Samobor, 16. I. 1953). Diplomirao teologiju u Zagrebu 1904. God. 1904–13. bio je kapelan u Novoj Bukovici, Donjoj Stubici, Ivancu, Stenjevcu i Maču, a 1913–46. župnik u Bedekovčini i Brdovcu. Zajedno s Jurjem Kocijanićem osnovao je 1898. Pučku knjižnicu i čitaonicu u Samoboru (s radom započela 1900), a potom je utemeljio i knjižnice u Novoj Bukovici i Bedekovčini. Bio je konzervator Zemaljskoga povjerenstva za očuvanje umjetničkih i historijskih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (1913–15. i 1916–20) te je radio na popisivanju spomenika u Hrvatskom zagorju. Istraživao je ponajviše prošlost Samobora (Samobor-grad, 1912), povijest župa Hrvatskoga zagorja te genealogije hrvatskih plemićkih obitelji. Njegovi su povijesni radovi uglavnom tiskani u Vjesniku Kr. državnog arkiva u Zagrebu, u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena i Samoborskom listu. U rukopisu je sačuvano više njegovih djela, među kojima i autobiografija iz 1944 (pohranjena u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu).
