Norwid [no'rvit], Cyprian Kamil, poljski književnik (Laskowo-Głuchy kraj Radzymina, 24. IX. 1821 – Pariz, 23. V. 1883). U Varšavi i Krakovu učio slikarstvo, u Njemačkoj i Italiji kiparstvo; od 1846. u Berlinu, gdje je bio uhićen zbog rodoljubnoga djelovanja; tijekom Proljeća naroda 1848. boravio u Rimu; u Parizu upoznao A. Mickiewicza, J. Słowackoga, F. Chopina i druge poljske romantičare; u New Yorku 1852–54., zatim ponovno u Parizu, gdje je živio u siromaštvu i umro u poljskoj ubožnici u Ivryju. Iako je debitirao kao lirik već 1840., značajnija djela nastala su nakon boravka u Rimu: pjesnički traktati Badnjak (Wigilia, 1848), Četiri strane društvene pjesme (Pieśni społecznej cztery strony, 1849), Psalam nad psalmima (Psalmów-psalm, 1850., objavljen 1933) te drama Zwolon (1851). Nakon povratka iz Amerike objavio je Crno cvijeće. Bijelo cvijeće (Czarne kwiaty. Białe kwiaty, 1856–57) i Pjesme (Poezje, 1863). Vrhunac pjesništva postigao je zbirkom Vade-mecum (1865–66., u cijelosti objavljena 1947). U posljednjem razdoblju ističu se drame Wanda (1902), Noć tisuću druga (Noc tysiączna druga, 1907), Iza kulisa (Za kulisami, 1912) i Prsten velike dame (Pierścień wielkiej damy, 1933). Remek-djelom poljske književnosti drži se njegova pjesma Chopinov glasovir (Fortepian Szopena), nastala za ustanka 1863., kad su ruski vojnici u znak odmazde za atentat na ruskoga generala kroz prozor palače Zamoyskich u Varšavi bacili glasovir F. Chopina. Pad glasovira znamenitoga pijanista Norwid transponira u sudbinu poljskoga naroda i simbol civilizacijskoga duhovnoga potonuća. Misaono pjesništvo Norwida, nazivanoga posljednjim poljskim pjesničkim »prorokom«, nastalo je kao kvalitativna korekcija romantizma, kojemu je predbacivao usko nacionalan značaj, braneći pritom kršćansko shvaćanje pojedinca i uključujući u nj postavke pozitivizma; hermetično i višeznačno, njegovo je pjesništvo najavilo simbolizam i modernu te znatno utjecalo na poljsko pjesništvo XX. stoljeća.
