Oberhausen [o:'bəɹhauzən], grad u zapadnom dijelu Ruhrskog područja, savezna zemlja Nordrhein‑Westfalen, Njemačka; 212 945 st. (2010). Sastoji se od staroga grada (Alt‑Oberhausen) i od gradova pripojenih god. 1929: Osterfelda, u kojem je 1758. izgrađena prva željezara (na drveni ugljen) u Ruhrskom području, i Sterkradea (željezara izgrađena 1782). U drugoj polovici XIX. st. razvio se u jako metalurško središte (željezare, čeličane; zatvorene do 1997) na osnovi bogatih ležišta ugljena (rudnici zatvoreni 1992) u okolici. Razvijene su metalna, strojograđevna (MAN kompresori i turbine), automobilska i kemijska industrija te proizvodnja stakla. Institut za zaštitu okoliša, sigurnost i energetsku tehnologiju; Rajnski industrijski muzej. Prometno čvorište na obalama rijeke Emscher i kanala Rhein–Herne.
Od 1955. u Oberhausenu se početkom svake godine održava međunarodni filmski festival svih vrsta kratkometražnoga filma. Pod motom »Put susjedima« (Weg zum Nachbarn) težio je većemu zbližavanju SR Njemačke i DR Njemačke te promicanju mladih i avangardnih filmskih autora; 1960-ih postao je najznačajnijim svjetskim festivalom kratkometražnoga filma. Posebno je značajan zbog podržavanja filmova političke tematike, zainteresiranosti za filmove iz zemalja tzv. Trećega svijeta, te kao okupljalište mladih filmskih autora SR Njemačke koji su 28. II. 1962. objavili tzv. Oberhausenski manifest inauguriravši prijelomne događaje u filmu SR Njemačke. Na festivalu su se afirmirali mnogi, poslije vrlo ugledni, svjetski sineasti, a brojna priznanja dobili su i hrvatski autori (npr. A. Babaja, Z. Bourek, N. Dragić, V. Jutriša, V. Kristl, A. Marks, V. Mimica, K. Papić, Z. Tadić, D. Vukotić, D. Vunak, L. Zafranović i B. Žižić). Pasiviziranjem struje tzv. političkog filma od polovice 1970-ih festival je ponešto izgubio na važnosti.
