Oken [o:'kən], Lorenz (pravo prezime Ockenfuß), njemački filozof i prirodoslovac (Bohlsbach, 1. VIII. 1779 – Zürich, 11. VIII. 1851). Profesor medicine u Jeni, Münchenu i Zürichu. Jedan od najutjecajnijih predstavnika romantičarske »naturfilozofije«, blizak nazorima J. W. Goethea i F. W. J. Schellinga. Panteističke teze o prirodi kao djelatnosti božanskoga principa pokušao je povezati s matematičkim spekulacijama o broju kao aktu vječnosti. Glavna djela: Pregled nacrta sustava filozofije prirode i s njom nastajuće teorije osjetila (Übersicht des Grundrisses des Systems der Naturphilosophie und der damit entstehenden Theorie der Sinne, 1804), Opća povijest prirode za sve staleže (Allgemeine Naturgeschichte für alle Stände, I–XIII, 1833–41).
