okretno magnetsko polje

okretno magnetsko polje (rotacijsko magnetsko polje), magnetsko polje koje se vrti oko neke osi. Takva polja u električnim strojevima nastaju vrtnjom rotora na kojem se nalaze magneti (npr. u sinkronim električnim generatorima) ili napajanjem dvaju ili više prostorno razmaknutih statorskih namota višefaznim električnim strujama (npr. u asinkronim strojevima). Tako npr. za stvaranje kružnoga okretnoga magnetskoga polja statorski namoti trofaznoga dvopolnoga asinkronoga električnog motora trebaju biti međusobno jednaki, prostorno razmaknuti za 120°, a njima trebaju teći trofazne struje međusobno fazno (vremenski) pomaknute za 120°. Vektori magnetske indukcije triju statorskih namota vremenski su promjenljivi, ali je njihov zbroj stalan, čime se stvara okretno polje stalne amplitude, koje ima stalnu brzinu vrtnje, ovisnu o frekvenciji struje i broju magnetskih polova. Nikola Tesla je (1882) izumio i primijenio okretno polje stvoreno višefaznim strujama, a (1883) izradio je model asinkronoga električnog motora. Na istom načelu (više prostorno razmaknutih namota na pravcu kroz koje protječu fazno pomaknute struje) nastaju linearno gibajuća magnetska polja. Takva su polja osnova rada linearnih sinkronih i asinkronih motora u primjeni za lebdeća pružna vozila na magnetskom jastuku.

Citiranje:
okretno magnetsko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44932>.