Opaliński [~l’i'ńsk’i], Łukasz, poljski književnik (? Poznań, ? 1612 – ?, 15. VI. 1662). Sin poznanjskoga vojvode i velikopoljskoga magnata Piotra, brat Krzysztofov. Studirao u Poznańu, Leuvenu, Orléansu, Strasbourgu i Padovi. Zastupnik (1638) u Sejmu; veliki krunski maršal (1650). Za vrijeme švedskoga napada (1655) ostao uz poljskoga kralja. Kao pristaša jačanja monarhove vlasti i kritičar plemićke samovolje napisao dijalog Razgovor župnika s vlastelinom (Rozmowa plebana z ziemnianiem, 1641) te satiru Nešto novo (Coś nowego, 1652). O pjesničkom umijeću pisao je u stihovanom traktatu Novi pjesnik (Poeta nowy, 1661), prvom poetičkom tekstu u poljskoj književnosti. Objavio je i dva teksta na lat. jeziku: polemički intoniranu Obranu Poljske (Polonia defensa, 1648), pohvalu plemićkoj republici, te filozofski spis O dužnostima (De officiis, 1659), koji je poslije postao udžbenikom etike u isusovačkim školama. Jedan od najvećih europskih erudita i racionalista svojega doba; potkraj života približio se pokretu protureformacije.
