Oppenheimer [ɔ'pənhaiməɹ], Franz, njemački sociolog i ekonomist (Berlin, 30. III. 1864 – Los Angeles, 30. IX. 1943). Po obrazovanju liječnik, aktivno se do 1896. bavio medicinom. Profesor sociologije i ekonomske teorije na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni (1919–29). Oppenheimer je sociologiju shvaćao kao povijesno-filozofijsku univerzalnu znanost kojoj je predmet društvena cjelina, odnosno cjeloviti društveni razvoj čovječanstva. Uz pitanja opće sociologije i teorije razvoja, bavio se i specifičnim problemima ekonomske sociologije, te sociologije prava i države. Jedan je od najznačajnijih predstavnika liberalnoga socijalizma. Djela: Veleposjedništvo i društveno pitanje (Großgrundeigentum und soziale Frage, 1898), Država (Der Staat, 1908), Sustav sociologije (System der Soziologie, I–IV, 1922–35), Putevi do zajednice (Wege zur Gemeinschaft, I–II, 1924–27).
