TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Orebić

Orebić (mjesni naziv Orebići, prije Trstenica), gradić, luka i ljetovalište na južnoj obali poluotoka Pelješca, 1968 st. (2011). Leži na obali Pelješkoga kanala, podno Sv. Ilije (960 m). Najstarija jezgra naselja ima pravilan raster iz XV. st. Nedaleko od mjesta na brdu Sv. Ilija sagrađeni su 1470. franjevački samostan i zavjetna crkva Gospe od Anđela, koju je između 1479. i 1486. izgradio dubrovački graditelj Mihoč Radišić u jednostavnim gotičko-renesansnim oblicima. Od crkvene opreme ističu se dva mramorna reljefa Majke Božje s Djetetom, anonimnoga sljedbenika Tomasa Fiambertija i Nikole Firentinca (XV. st.), raspelo J. Petrovića (XV. st.), glavni oltar Maffea da Verona (XVI/XVII. st.) i zavjetni darovi pomoraca (slike jedrenjaka). U brdu iznad samostana nalazi se crkva Gospe od Karmena, sagrađena u doba gotike, a obnovljena u baroknome slogu. Župna crkva Pomoćnice kršćana iz 1884; mnogobrojne vile peljeških pomorskih kapetana; Pomorski muzej (osnovan 1957) s povijesnom, arheološkom i etnografskom zbirkom. Turizam. Trajektne veze s Korčulom. – O prisutnosti Ilira na tom području u prapovijesno doba svjedoče mnogobrojni arheoloških nalazi. Iz rimskoga doba potječu ostatci villae rusticae (I–IV. st.), natpisi i sarkofazi. Prvi pisani podatci o Orebiću datiraju iz XIV. st., kada je poluotok Pelješac kupila Dubrovačka Republika. Tada se to područje (do XVI. st.) nazivalo Trstenica, a u njem je Dubrovačka Republika ustrojila kapetaniju (poslije knežiju) na čelu s kapetanom kao predstavnikom dubrovačke vlasti. Vjerojatno u XV. st. ondje se iz Bakra doselila obitelj Orebić, koja je 1568. nedaleko od obale sagradila kaštel za obranu od Osmanlija i gusara, a oko kojega se postupno oblikovalo naselje. Osim Orebića (prema kojima je nazvano naselje) istaknutu su ulogu u povijesti grada imale obitelji Belatinić, Cvjetković (Flori), Krža i Bonfiol, koje su postale nositeljima pomorske djelatnosti u Orebiću, osobito razvijene u XVII. st., kada su pelješki brodovi postali važnim dijelom dubrovačke trgovačke mornarice. Nakon propasti Dubrovačke Republike (1808) Orebić je bio pod francuskom upravom, a potom pod upravom Austro-Ugarske Monarhije. U XIX. st. ojačale brodovlasničke obitelji započele su zajednički ulagati u promet jedrenjaka. Njihov je uspon osobito bio snažan u drugoj polovici XIX. st., kada je 1865. u Orebiću bilo osnovano dioničko društvo za gradnju brodova duge plovidbe (poslije Pelješko pomorsko društvo), a 1875. utemeljeno brodogradilište (svečano ga je otvorio Franjo Josip I.).

Citiranje:
Orebić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45427>.