Orijentalni institut u Sarajevu

Orijentalni institut u Sarajevu, znanstvena ustanova osnovana 1950. radi prikupljanja, obradbe i publiciranja orijentalne rukopisne i arhivske građe te izvora za povijest Bosne i Hercegovine. Rad Instituta bio je organiziran kroz Filološko odjeljenje, Historijsko odjeljenje, Odjeljenje za dokumentaciju, Referat za Bliski i Srednji istok te Referat za orijentalnu umjetnost. Institut je, sa svom građom, bio uništen 1992. u bombardiranju Sarajeva. Rukopisna zbirka s 5263 kodeksa manuskripata na arapskome, turskome i perzijskom jeziku bila je jedna od najdragocjenijih na Balkanu; sastojala se od zbirke Manuscripta turcica sa 7156 dokumenata od XVI. do XIX. st., zbirke sidžila (protokola mjesnih sudova) od XVII. do XIX. st., Vilajetskog arhiva s približno 200 000 dokumenata i zbirke tapija (dokumenata o posjedovanju zemljišta) iz druge pol. XIX. st. Osim originalne građe, Arhiv instituta imao je fotokopije i mikrofilmove iz drugih arhiva i ustanova, a Biblioteka Instituta sadržavala je više od 15 000 knjiga. God. 1995. Institut je postao sastavnim dijelom Univerziteta u Sarajevu te nastavio rad kao javna ustanova. Rezultati znanstvenoistraživačkoga i stručnog rada, osim u seriji Turski spomenici o povijesti južnih Slavena (Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia) i ediciji Posebna izdanja, objavljuju se u publikaciji Prilozi za orijentalnu filologiju, pokrenutoj 1950.

Citiranje:
Orijentalni institut u Sarajevu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45511>.