TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Oziris

Oziris (prema staroegip. user: moćan; grč. Ὄσιρις, Ósiris, lat. Osiris), staroegipatski bog mrtvih i zagrobnoga života; bog sunca i prirodne plodnosti; zajedno s Raom vrhovno egipatsko božanstvo. Sin boga zemlje Geba i božice neba Nut; brat i muž božice Izide. Ubio ga je brat Set, tako što ga je najprije na prijevaru za jedne gozbe zatvorio u kovčeg i bacio u Nil; Izida je našla kovčeg i sakrila, ali ga je ponovno uzeo Set, raskomadao Ozirisovo tijelo i razbacao ga. Izida je tada skupila dijelove njegova tijela, osim muškog uda, koje su u rijeci pojele tri vrste riba koje Egipćani ne jedu; umjesto pravog uda učinila je umjetni, kojemu su Egipćani već u doba Plutarha posvećivali različite svetkovine. Izida se ujedinila s Ozirisom dok je bio mrtav i rodila mu sina Horusa; Oziris se tada vratio na zemlju kako bi poučio Horusa u borbi i preuzeo prijestolje od Geba. Oziris je staro egipatsko božanstvo raslinja; mit o njegovoj smrti i ponovnom ustajanju simbolički označuje cikluse u prirodi te godišnju sjetvu i novi rast žita; kao bog vode predstavlja poplave Nila koje donose plodnost zemlji. Kao što se Horus utjelovljuje u vladajućem faraonu, tako je Oziris prototip umrloga faraona, a u potonjim mitovima i svakog umrlog Egipćanina koji je žudio za vječnim životom, čemu je težio i ritual mumificiranja. Oziris je bio štovan po cijelom Egiptu, a najpoznatije svetište bilo je Abid u Gornjem Egiptu. Često je likovno prikazivan u antropomorfnom liku u stojećem ili sjedećem stavu na prijestolju, s pastirskim štapom i bičem u ruci. Njegov je kult prodro u Grčku za Aleksandra Velikoga, a u Rim potkraj Republike. Štovali su ga zajedno s Izidom u njezinim misterijima. Grci su ga izjednačili s Dionizom, a Rimljani su u njem gledali božanstvo s obilježjima različitih rimskih bogova.

Citiranje:
Oziris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46021>.