Paisiello [paiziε'l:o] (Paesiello), Giovanni, talijanski skladatelj (Roccaforzata kraj Taranta, 9. V. 1740 – Napulj, 5. VI. 1816). Bio je jedan od najuspješnijih talijanskih opernih skladatelja XVIII. stoljeća. Školovao se kod isusovaca u Tarantu i na Konzervatoriju u Napulju, gdje je isprva djelovao kao slobodni skladatelj za tamošnja kazališta. Na poziv Katarine Velike postao je maestro di cappella na njezinu dvoru u Sankt Peterburgu (1776–83), a zatim je bio imenovan dvorskim skladateljem u Napulju, gdje je 1790. zaslužio mirovinu. Potom se posvetio operama naručenima za kazališta u Padovi, Londonu i Veneciji, te narudžbama crkvenih djela za napuljske samostane i crkve. Postavši kapelnik u napuljskoj katedrali, okrenuo se sakralnoj glazbi. Na Napoleonov poziv boravio je u Parizu, no 1804. konačno se vratio u Napulj. Najbrojniji i najuspjeliji dio njegova opusa čine opere, njih 90-ak, osobito opere buffe, koje su važna karika u razvoju tog žanra. Paisiellove su opere izrasle na napuljskoj tradiciji i mnoge su pisane na lokalnom narječju. One ranije obilježava melodijska i harmonijska jednostavnost te prozračnost instrumentacije, dok su opere iz ruskoga razdoblja izražajnije, a njihova orkestracija obojenija. Djelima poput Kralja Teodora u Veneciji (Il re Teodoro in Venezia, Beč 1784), a vjerojatno i Seviljskim brijačem (Il barbiere di Siviglia, 1783), utjecao je na Mozartovo operno stvaralaštvo. Popularne melodije iz Mlinarice (La molinara, 1788), te osobito iz najpoznatije Paisiellove opere Nina, ili luda od ljubavi (Nina, o sia La pazza per amore, 1789) mnogi su skladatelji rabili kao teme za varijacije.
