Palau (engleski Palau, palauanski Belau; Republika Palau/Republic of Palau, Beluu er a Belau), država u zapadnome dijelu Tihog oceana; 489 km². Sastoji se od istoimenog otočja u zapadnome dijelu Karolina, oko 820 km istočno od Filipina.
Prirodna obilježja
Palau obuhvaća oko 340 otoka i otočića koji se pružaju u smjeru sjeveroistok–jugozapad u duljini od približno 700 km. Na jugu su niski koraljni atoli, a u središnjem i sjevernome dijelu otoci vulkanskoga podrijetla. Položajem središnji te površinom i brojem stanovnika glavni dio države čini otočje Palau u užem smislu. Najveći je otok Babeldaob (Babelthuap; 396 km²), koji čini čak 80% površine države, a veći su još Koror, Malakal i Ngerekebesang (Arakabesan). Oni su okruženi koraljnim grebenom, kontinuiranima sa zapadne strane i isprekidanima s istočne. Unutar lagune koju zatvaraju grebeni nalaze se koraljni otočići koji se nazivaju Rock Islands. Sjeveroistočno od toga dijela otočja nalazi se atol Kayangel, a jugozapadno Peleliu i Angaur. Vanjske otoke Palaua, koji se nalaze 300 do 500 km jugozapadno od središnje otočne skupine, čine mali koraljni otoci Sonsorol (Dongosaro), Hatohobei, Merir (Melieli) i Pulo Ana (Puro). Otoci su pretežito niski; najviši je otok Babeldaob, koji se izdiže do 242 m visine. Geološki, otočje Palau leži na Filipinskoj ploči, oko 45 km zapadno od Palauanskoga dubokomorskoga jarka i zapadnoga ruba pacifičke ploče. Unatoč blizini subdukcijske zone, Palau rijetko strada od potresa.
Klima je tropska. Srednja je godišnja temperatura 28 °C; razlike po mjesecima minimalne su. Godišnje padne 3300 do 4500 mm oborina, raspoređenih kroz cijelu godinu, s manjim maksimumom od srpnja do listopada. Obilne kiše dovode mjestimice do erozije tla. Šume prekrivaju 76% teritorija; na obalama su raširene mangrove.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2015. Palau ima 17 661 st. ili 36,1 st./km². Naseljeno je devet otoka: Kayangel, Babeldaob, Koror (s okolnim otočićima), Peleliu, Angaur, Sonsorol, Pulo Ana, Hatohobei i Helen Reef. Najgušće je naseljen otok Koror (više od 1000 st./km²) na kojem živi glavnina stanovništva, a zatim južni dio otoka Babeldaoba (savezna država Airai), dok sjeverni dijelovi otoka imaju manje od 20 st./km². Stanovnici su Palauanci (73,0%), Filipinci, Kinezi i dr. Pretežito su katolici (45,3%, 2015) i protestanti (26,4%). Službeni su jezici engleski i palauanski, a govorni uglavnom palauanski. Na južnim, vanjskim otocima stanovništvo govori lokalnim jezicima. Nepismeno je 0,9% stanovništva (2015). Porast broja stanovnika od prosječno 0,3% godišnje 2012–15. rezultat je razlike prirodnoga priraštaja (4,1‰ ili 0,4%, 2012–15) i iseljivanja. Natalitet (13,5‰) i mortalitet (9,4‰) od 2012. do 2015. bez većih su promjena; smrtnost dojenčadi u istom razdoblju iznosi 11,6‰. Udjel stanovništva u dobi do 14 godina (20,5%) smanjuje se zbog smanjenoga priraštaja; u dobi od 15 do 64 godine je 72,2%, a starije je od 65 godina 7,3% stanovništva (2015). Ekonomski su aktivna 10 693 st. (2015), uglavnom na Kororu (67,3%). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 3,8% zaposlenih, u industriji i građevinarstvu 13,4%, a u uslužnim djelatnostima 82,8% (2015); stopa nezaposlenosti iznosi 1,7%. Upravno je središte Ngerulmud (lokalitet s kompleksom vladinih zgrada, rađenih po uzoru na washingtonski Capitol) na otoku Babeldaobu, 33 km sjeveroistočno od najvećeg i do 2006. glavnoga grada Korora (10 032 st., 2015). U gradskim naseljima živi 78,7% ukupnoga stanovništva (2015).
Gospodarstvo
God. 2004. ostvaren je BDP po stanovniku u iznosu od približno 9500 USD. Većinu BDP-a daje vanjska trgovina. Glavninu izvoza čine riba (osobito tuna), odjeća, biserje, nakit, tropsko drvo, građevni materijal i kokos. Palau uvozi većinom naftne derivate, industrijsku opremu, vozila, hranu i robu široke potrošnje. Glavni su vanjskotrgovinski partneri SAD, Japan, Singapur i Južna Koreja. Od prirodnih bogatstava Palau posjeduje tropske šume, podmorske minerale, zlato i riblji fond. Korisnik je ekonomske pomoći SAD-a, u godišnjim iznosima od približno 100 milijuna USD.
Promet
Neki otoci međusobno su povezani mostovima: Babeldaob je preko Korora povezan s otocima Malakalom i Ngerekebesangom (Arakabesan). Glavnina od ukupno 64 km (36 km asfaltiranih) cesta nalazi se na Kororu. Na otočiću Malakalu nalazi se luka Korora, koja je i glavna luka Palaua. U ukupnome lučkome prometu prevladava uvoz. Međunarodna je zračna luka na jugu otoka Babeldaoba (savezna država Airai), 11 km sjeveroistočno od grada Korora.
Novac
Novčana je jedinica dolar SAD-a (dollar, $; USD); 1 dolar = 100 centi.
Povijest
Kao dio otočne skupine Karolini, otočje Palau je nastanjeno od kraja II. tisućljeća pr. Kr. te se ondje razvilo matrijarhalno društveno uređenje. Iako su možda neki španjolski pomorci uočili pojedine otoke tijekom XVI. st., Europljani su postojanje otočja sigurno utvrdili tek potkraj 1696. kada je nekoliko brodolomnika s Palaua došlo do Filipina, nakon čega je otočje 1710. posjetila isusovačka ekspedicija pod vodstvom Francisca Padille. Španjolci su Palau, zajedno s cijelim Karolinima, 1885. proglasili svojim posjedom koji su potom 1899. prodali Njemačkoj. Japanske postrojbe zauzele su Karoline (uključujući Palau) početkom I. svjetskog rata, u rujnu 1914., te su oni 1920., zajedno s Marshallovim i Sjevernomarijanskim otocima, postali mandatno područje Lige naroda pod japanskom upravom. Tijekom II. svjetskog rata Palau je bio važno japansko strateško uporište. Američka vojska zauzela je južne dijelove otočja u studenom 1944., a ostale otoke po završetku rata 1945. Ranije japansko mandatno područje postalo je 1947. Starateljski teritorij pacifičkih otoka UN-a pod upravom SAD-a, a Palau je bio jedan distrikt toga teritorija. Na referendumu 1978. stanovnici su odbili udruživanje s ostalim otocima iz Karolina u Savezne Države Mikronezije, a u siječnju 1981. Palau je stekao samoupravu kao zasebna republika (prvi je predsjednik bio Haruo Ignacio Remeliik 1981–85). Ribolovna zona u širini od 200 nautičkih milja proglašena je 1978., a potvrđena 1986. Ugovor o slobodnom udruživanju sa SAD-om, sklopljen 1982., stupio je na snagu, nakon osam uzastopnih referenduma, 1. X. 1994. te je Palau i formalno ostvario punu neovisnost, a u UN je primljen 15. XII. iste godine. Nakon Remeliika dulje su na predsjedničkom položaju bili Kuniwo Nakamura (1993–2001) i Thomas Remengesau Jr. (2001–09. i 2013–21). Od 2021. predsjednik je Surangel Whipps Jr.
Politički sustav
Prema Ustavu od 1. I. 1981 (donesen 9. VII. 1979) Palau je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Izvršnu vlast ima predsjednik republike, koji je istodobno šef države i vlade. Biraju ga građani izravno na mandat od četiri godine. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Nacionalni kongres (Olbiil Era Kelulau) koji se sastoji od Senata i Zastupničkoga doma (članovi oba doma biraju se izravno na razdoblje od četiri godine). Senat ima 15 senatora koji se biraju u cijeloj državi kao jednoj izbornoj jedinici. Zastupnički dom ima 16 zastupnika, iz svake savezne države po jednoga. Pravo je glasa opće i jednako, imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina. Sudbenu vlast obnašaju Vrhovni sud, Prizivni sud i Zemaljski sud. Administrativno je zemlja podijeljena na 16 saveznih država, od kojih svaka ima svoj ustav, izabranog guvernera i parlament. Političkih stranaka nema. Nacionalni blagdan: Dan Ustava, 9. srpnja (1979).
