struka(e):
Palestrina, Giovanni Pierluigi da
talijanski skladatelj
Rođen(a): Palestrina, između 3. II. 1525. i 2. II. 1526.
Umr(la)o: Rim, 2. II. 1594.
ilustracija
PALESTRINA, Giovanni Pierluigi da

Palestrina [~tri:'na], Giovanni Pierluigi da, talijanski skladatelj (Palestrina, između 3. II. 1525. i 2. II. 1526Rim, 2. II. 1594). Osnovno glazbeno obrazovanje dobio je vjerojatno kao dječak pjevač u zboru crkve S. Maria Maggiore u Rimu kod njezinih kapelnika (maestro di cappella), Francuzâ Robina Mallaperta i Firmina Lebela. Prvo profesionalno glazbeničko mjesto dobio je 1544. kao orguljaš u crkvi S. Agapito u Palestrini kraj Rima. Godine 1551. preselio se u Rim, gdje je bio učitelj pjevača (magister cantorum), a od 1553. kapelnik (magister cappellae) u Cappelli Giuliji u crkvi sv. Petra. Godine 1554. bile su mu tiskane u Rimu prve skladbe pod naslovom Prva knjiga misâ (Missarum liber primus), a u Veneciji jedan madrigal. Početkom 1555. Palestrina je zakratko bio primljen u Cappellu Sistinu, službeni papinski glazbeni zbor, a kada je iz njeg otpušten jer je bio oženjen, u jesen 1555. stupio je u službu kapelnika u crkvi sv. Ivana Lateranskoga, gdje je ostao do 1560. Iduća zaposlenja uključivala su mjesta kapelnika u crkvi S. Maria Maggiore (1561–65) i Rimskom sjemeništu (Seminario Romano) te privatnoga glazbenika kardinala Ippolita II. d’Este (1564., 1567–71). Povremene glazbene angažmane dobivao je između 1568. i 1587. i od mantovskoga vojvode Guglielma Gonzage. Godine 1567. odbio je mjesto kraljevskoga zborovođe na dvoru Maksimilijana II. Tijekom 1560-ih Palestrinin se ugled znatno povećao, osobito objavljivanjem nekoliko zbirki misa i moteta. Godine 1571. vratio se u crkvu sv. Petra, gdje je kao glazbenik djelovao do smrti. Usporedno sa službenim zaposlenjima pisao je glazbu i za nekoliko rimskih bratovština, trgovao misnim vinom i krznom. Između 1572. i 1580. izgubio je u epidemijama brata, suprugu i dvojicu sinova. Godine 1581. oženio se bogatom rimskom udovicom i riješio financijskih problema koji su ga do tada trajno mučili.

Palestrina je skladao vrlo opsežan opus od približno 700 djela na području crkvene glazbe. Autor je 104 misa, od kojih su mu 43 bile tiskane već za života, a kronologija njihova nastanka još nije istražena. Dio misa skladao je na temelju već postojećih moteta, madrigala i šansona. U misama je rabio različite stilove, od kontrapunktičkoga preko homofonskoga do višezbornog stila. Među njima je danas svakako najpoznatija i često izvođena Misa pape Marcela (Missa Papae Marcelli) iz 1555., skladana za kratkovjekoga papu Marcela II. Palestrina je veći dio svojih moteta (od njih ukupno više od 350) objavio u sedam knjiga tiskanih između 1563. i 1584. Većina ih se temelji na glazbenoj građi uzetoj iz antifona i responzorija, a manji dio na sekvencama, himnama, psalmima i drugim predlošcima. Ostala su Palestrinina crkvenoglazbena djela sedamdesetak himana, šezdesetak lamentacija, dvije knjige i desetak litanija, jedna knjiga i 35 Magnificata te jedna knjiga i sedamdesetak ofertorija. Na području svjetovne glazbe Palestrina je ostavio više od 150 madrigala, među kojima 105 svjetovnih i 49 okarakteriziranih kao duhovni. Iako je tu vrstu skladbi, često na stihove ljubavne lirike, proglasio 1584. djelima kojih se stidi, Palestrinu valja smatrati i velikim majstorom madrigalističke forme. Palestrinina skladateljska slava traje neprekidno od doba njegove zrelosti do danas. Smatra ga se, uz O. di Lassa, najznačajnijim skladateljem druge polovice XVI. stoljeća. Svojim je kasnorenesansnim stilom savršene melodijske, ritmičke i kontrapunktske uravnoteženosti nadasve spretno izrazio estetičko-funkcionalne ideale posttridentske Rimske crkve, a njegov je opus tijekom posljednja četiri stoljeća ostao nedostižnom ikonom katoličke glazbe.

Citiranje:

Palestrina, Giovanni Pierluigi da. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/palestrina-giovanni-pierluigi-da>.