Palm, Siegfried, njemački violončelist i glazbeni pedagog (Wuppertal, 25. IV. 1927 – Frechen, 6. VI. 2005). Violončelo studirao u klasi E. Mainardija u Salzburgu (1950–53). Predavao je od 1962. na Državnoj visokoj školi za glazbu u Kölnu, zatim na darmstadtskim ljetnim tečajevima, te na mnogim američkim i europskim akademijama i sveučilištima. Postao je poznat ponajprije kao izvoditelj avangardne glazbe. Pridonio je razvoju i unaprjeđenju violončelističke tehnike te afirmaciji suvremenih skladatelja poput K. Pendereckoga ili B. A. Zimmermanna. Kao komorni glazbenik svirao je u mnogim ansamblima: u duu s Aloysom Kontarskym, triju s M. Rostalom i Heinzom Schöterom, a poslije i s Brunom Caninom i Saschkom Gawriloffom. Objavio je djelo Za novu glazbu – studije za sviranje nove glazbe: za violončelo (Pro musica nova – Studien zum Spielen neuer Musik: für Violoncello, 1974).
