STRUKE:

Pansini, Mihovil

Pansini, Mihovil, hrvatski filmski redatelj i otorinolaringolog (Korčula, 29. V. 1926Zagreb, 13. V. 2015). Diplomirao je 1953. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, specijalizirao otorinolaringologiju (1960). Djelovao je na Odjelu (poslije Klinici) za otorinolaringologiju zagrebačke bolnice »Sestre milosrdnice« (gdje je ostvario filmske i fotografske dokumente o operativnim zahvatima), a od 1958. predavao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (redoviti profesor od 1979), pri kojem je bio voditelj Centra za sluh i ravnotežu; od 1959. znanstveni savjetnik u Centru (poslije Poliklinici) za rehabilitaciju slušanja i govorenja (SUVAG) u Zagrebu. Njegov profesionalni i znanstveni rad blisko je povezan s verbotonalnom teorijom Petra Guberine. U kinematografiji je debitirao amaterskim filmom 1953 (Korčula 53). Djelujući kontinuirano u Kinoklubu Zagreb, u svojim je autorskim filmovima pokazivao sklonost naturalističkim zabilježbama (npr. Osuđen, 1954), ali, osobito kao zagovornik tzv. antifilma, i filmskom istraživanju koje se očituje u uklanjanju većine filmskih izražajnih postupaka i konvencija, što njegova djela odvodi preko poetskoga filma do ostvarenja čistoga filma. Izdvajaju se filmovi Brodovi ne pristaju (1955) i Piove (1958), u kojem koristi izobličenja slike, a potom niz krunskih ostvarenja eksperimentalne kinematografije: Siesta (1958), Dvorište (1963) i Zahod (1963), u kojima se služi pretežito metodom fiksacije određenog ambijenta i postupcima strukturalnoga filma, Scusa signorina (1963), koji je filmsko istraživanje u području poetike slučajnosti, te estetički najradikalniji, apstraktni K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963) u kojem su uklonjena sva filmska izražajna sredstva, što je dokraja radikaliziralo pitanje filmske reprezentacije (prikazuje se »blank«, tj. prazna filmska vrpca, koja je tonirana). Zvanje majstora amaterskoga filma stekao je 1961 (prvi u Jugoslaviji). Svojim je filmovima mahom redatelj, scenarist, snimatelj i montažer, a u razdoblju svoga aktivnog djelovanja 1953–63. ostvario ih je 25. Njegovu golemom utjecaju na eksperimentalni film i njegovo promišljanje u tadašnjoj Jugoslaviji pridonio je, osim svojim utemeljiteljskim filmskim opusom, i kao pokretač te glavni teoretičar GEFF-a, a zapažene teorijske i polemičke članke o eksperimentalnom filmu objavljivao je, osim u Knjizi GEFF-a 63 (1967), koju je priredio, u više književnih i filmskih časopisa te u knjizi Pansini – antifilm (1984).

Citiranje:
Pansini, Mihovil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 12. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46463>.