Panzini [panci:'ni], Alfredo, talijanski književnik (Senigallia kraj Ancone, 31. XII. 1863 – Rim, 10. IV. 1939). Studirao u Bologni; veći dio života proveo radeći kao srednjoškolski profesor u pokrajini Romagni. Bio je učenik i sljedbenik G. Carduccija. Autor je poznatoga Modernoga rječnika (Dizionario moderno, 1905), u kojem je zabilježio neologizme i barbarizme u talijanskom jeziku. Među njegovim proznim djelima ističu se lirski dnevnici Diogenova svjetiljka (La lanterna di Diogene, 1907) i Vrag u mojoj knjižnici (Il diavolo nella mia libreria, 1920), romani Tražim ženu (Io cerco moglie, 1920) i Ja sam gospodar! (Il padrone sono me!, 1922), u kojem se dijalekt Romagne miješa s biranim talijanskim jezičnim standardom, te eseji.
