Parra [pa'r:a], Nicanor, čileanski pjesnik (San Fabián de Alico, 5. IX. 1914 – La Reina, 23. I. 2018). Bio sveučilišni profesor teorijske fizike (1952–91). Proslavio se kao pjesnik zbirkom Pjesme i protupjesme (Poemas y antipoemas, 1954), u kojoj je pokazao kako se pjesnički izraz, kada želi biti tumačem svakodnevnih iskustava, mora odreći hermetičnosti i vratiti izrazu koji to iskustvo posreduje. Prihvatio je ritam, sintaksu i duh suvremenoga govora i medija, ali je u svakoj pjesmi uspostavio duhovit dijalog između inovativnoga izraza i tradicije. Premda naoko jednostavne, sve su pjesme intertekstualni eksperiment. To početno umjetničko stajalište i praksu nastavio je inovirati i dograđivati. Značajnije zbirke pjesama: Salonski stihovi (Versos de salón, 1962), Ruske pjesme (Canciones rusas, 1967), Debela knjiga (Obra gruesa, 1969), Pjesme (Poemas, 1969), Profesori (Los profesores, 1971) i dr. O vlastitoj poetici objavio je glasoviti Manifest (Manifiesto, 1963), koji je izazvao burne i dugotrajne rasprave u čileanskim književnim krugovima. Jedan je od najizvornijih hispanoameričkih pjesnika XX. stoljeća.