Pashko [pa'ško], Vasa (također Vaso Pashë Shkodrani), albanski književnik (Skadar, 17. IX. 1825 – Bejrut, 29. VI. 1892). Obnašao različite administrativne dužnosti u Osmanskom Carstvu. Nastanivši se u Carigradu, postao član albanskoga kulturnoga društva i jedan od tvoraca latiničnog alfabeta albanskog jezika (tzv. istanbulski alfabet). Bio jedan od glavnih ideologa albanskoga nacionalnoga preporoda. U Parizu je na francuskom (i njemačkom) objavio knjigu Istina o Albaniji i Albancima (La Vérité sur l’Albanie et les Albanais, 1879), poslije prevedenu na grčki, turski i albanski. U Carigradu je na talijanskom objavio zbirku pjesama (Ruže i trnje – Rose e spine, 1873), a u Parizu na francuskom roman (Bardha iz Temala – Bardha de Temal, 1890) o albanskoj tematici. God. 1880. objavio je na albanskom jednu od najboljih lirskih i domoljubnih pjesama programatskoga političkog značaja O Albanijo (O moj Shqypni). Pjesma je usmjerena protiv grčkih pravoslavnih svećenika i muslimanskih hodža koji su nacionalni identitet poistovjećivali s vjerskom pripadnošću. God. 1887. objavio u Londonu priručnu albansku gramatiku za strance.
