Pašukanis [pəšuka'n’is], Jevgenij (Evgenij) Bronislavovič, sovjetski pravnik (Starica, Tverska oblast, 23. II. 1891 – ?, 4. IX. 1937). Bio je sudac, profesor na Moskovskom sveučilištu i Komunističkoj akademiji, direktor Instituta za sovjetsku izgradnju i pravo. Smatra se jednim od najoriginalnijih marksističkih teoretičara države i prava. U djelu Opća teorija prava i marksizam (Obščaja teorija prava i marksizm, 1924) kritizirao je tradicionalne i nemarksističke teorije države i prava nastale nakon Listopadske revolucije, te predložio dijalektičko-materijalističku metodu raščlambe osnovnih pravnih pojmova (pravna norma, pravni odnos, pravni subjekt itd.). Dokazivao je povezanost između robnog oblika proizvodnje i oblika prava. Pravo postoji i u socijalizmu u stupnju u kojem postoje robno-novčani odnosi i tržište, te vrijedi načelo raspodjele prema radu. Tek komunistička proizvodnja i raspodjela ukida te odnose, a time i oblik prava. Njegova stajališta bila su kritizirana kao »štetna« za jačanje sovjetske države i prava, a Pašukanis je bio osuđen i pogubljen kao narodni neprijatelj. Rehabilitiran je 1956.
